Ogrlica

Stajala sam pred panoramskim prozorima spavaće sobe našega stana u New Yorku, zagledana van. Bilo je jedanaest navečer i soba je bila osvijetljena svjetlima što su dopirala izvana. S druge strane stakla sve je djelovalo smireno, spokojno. Hodnikom su odjeknuli koraci i okrenuvši se, ugledala sam Nathaniela na vratima. Kad sam ga ranije ostavila samoga, razgovarao je s nekim telefonom. Sigurno opet s onom Charlene. Trudila sam se imati povjerenja u supruga kad ju je zaposlio, ali to se pokazalo zahtjevnim, jer je nova zaposlenica očigledno željela posve drugačiji tip odnosa od poslovnog. Kratko sam se nasmijala. Charlene pojma nema…

Ovaj sadržaj je samo za članove.
Uloguj se Pridruži se