in

Ogrlica

Stajala sam pred panoramskim prozorima spavaće sobe našega stana u New Yorku, zagledana van. Bilo je jedanaest navečer i soba je bila osvijetljena svjetlima što su dopirala izvana. S druge strane stakla sve je djelovalo smireno, spokojno.

Hodnikom su odjeknuli koraci i okrenuvši se, ugledala sam Nathaniela na vratima. Kad sam ga ranije ostavila samoga, razgovarao je s nekim telefonom. Sigurno opet s onom Charlene. Trudila sam se imati povjerenja u supruga kad ju je zaposlio, ali to se pokazalo zahtjevnim, jer je nova zaposlenica očigledno željela posve drugačiji tip odnosa od poslovnog. Kratko sam se nasmijala. Charlene pojma nema kakav tip odnosa Nathaniel želi. Nakašljao se i blago nagnuo glavu, pokazujući središte tepiha.

Sranje. Hitro sam se spustila na koljena nasred tepiha.

“Otišla si” rekao je. U glasu mu se nije čuo prigovor, čak nije zvučao ljutito, ali učinilo mi se da čujem razočaranje.

“Željela sam vam dati malo privatnosti, gospodaru.”

“Razgovaralo se o tebi, pa bih radije da si ostala. Drugi put pričekaj da ti dopustim da odeš.”

Razgovaralo se o meni? Znači da ipak nije zvala Charlene. “Ispričavam se, gospodaru.”

“Nemaš se zašto ispričavati. Dosad ti nisam dao nikakve upute za ponašanje dok razgovaram telefonom.”

Nastavak na strani broj 2

Putevi strasti 9

Putevi strasti

Nikad nevesta 10

Nikad nevesta