“Ali, tad se dogodilo nesto nepredvideno. Odjednom joj necija ruka prekrije usta. Pokusala se oteti, ali nije vrijedilo. Netko ju je povukao sa stijene i zacas se nasla pritisnuta uz snazne muske grudi.
Dok ju je napadac vukao prema dubokoj sjeni uz obalu, otimala se iz sve snage. Trebalo joj je nekoliko trenutaka da se sjeti da upotrijebi i nokte.
– Prestani i da nisam čuo ni zvuka! – Naredba je bila na grckom, ali i da nije razumjela, znala bi sto znaci noz koji se presijavao na mjesecini.
Prestravljena. zasutjela je i dopustila mu da je polozi na zemlji i legne preko nje. Lezala je nepomicno i cekala… ali, nista se nije dogadalo. Bilo je tako tiho da je čula valove na obali. Zvijezde su i dalje sijale iznad njezine glave. To je sigurno noćna mora, pomis lila je. No. ruka na njezinim ustima bila je stvarna. Onda je začula tih razgovor, s jos nekime koga nije vidjela.
– Čuješ li nešto?
– Još ne. Tko je sada pa to?
– Nije važno, bit cće poslušna. U torn su se trenutku začuli nečiji koraci. Maggie se ponovno počne otimati, obuzeta nadom. Možda će je netko čuti i pomoći joj.
Napadač je čvršće stegne.
– Prati ga – naredio je onom drugom.
– Ja ću se pobrinuti za zenu.
Maggie ponoo pogleda u noz i pretrne. Neće se, valjda, usuditi ubiti je tek tako? ”
