Lilian Baxter pitala se po tko za koji put zašto se život s njom tako poigrao. Ma čega da se prihvatila, obično ne bi završilo onako kako je ona mislila da bi trebalo. I sve je nekako mogla podnijeti do onoga što se jučer desilo. Dan se vratio iz škole sav u suzama. Jedan od dječaka, kojeg je on smatrao prijateljem, rugao mu se da ga tata nije volio, da je umro jer je volio neku drugu, a ne njegovu mamu. Da bi to čak i potvrdio, nije propustio reći: – To kaže i moja mama, ali i Bernardova. One su čak i još nešto rekle.
Cijeli roman “Plakat ćemo od sreće” čitajte ovdje»
