Tridesetogodišnja Tereza Šajhl postala je majka, iako već tri godine redovno ide na dijalizu u Klinički centar ZalcKamergut u Feklabruku.
Trudnoća kod pacijenata na hemodijalizi je izuzetno rijetka, a samo 0,5% žena na ovoj terapiji uspije da zatrudni.
Tereza iz Otnanga am Hausruka u Njemačkoj, koja pati od akutne insuficijencije bubrega, uspjela je da prirodnim putem ostane u drugom stanju i prošlog oktobra rodi kerku Linaru, koja je došla na svijet u 29. nedjelji trudnoće.
Neočekivana trudnoća i borba za bebu
– Moja trudnoća nije bila planirana. U početku nisam mogla da vjerujem da zaista očekujem bebu – priča Tereza dok prima neophodnu dijalizu.
Tokom tretmana, mala Linara ostaje kod oca ili bake, jer njena mama mora na terapiju tri puta nedjeljno po četiri sata. Linarin otac radi kao medicinski tehničar u domu za stare i zahvaljujući razumijevanju poslodavca uspijeva da prilagodi smjene kako bi bio kod kuće kada je Tereza na dijalizi.
Prerano rođenje u 29. nedjelji
Bilo je jasno da će beba doći na svijet prije termina.
– Cilj je bio da što duže ostane u mom stomaku kako bi se razvila što bolje – objašnjava Tereza. U 29. nedjelji, ljekari su odlučili da izvedu planirani carski rez u Univerzitetskoj bolnici u Salcburgu, specijalizovanoj za brigu o ekstremno prijevremeno rođenim bebama. Linara je tada imala samo 800 grama i bila dugačka 33 centimetra. Danas, četiri mjeseca kasnije, ima preko 3,5 kilograma i dugačka je 50 centimetara.
Borba za dojenje i majčina odluka
Tereza je isprva uspjevala da doji: “Imala sam mnogo mlijeka i željela sam da hranim svoje dijete njime. Kod pacijenata na dijalizi dojenje se obično ne preporučuje zbog visokog nivoa kalijuma, ali moji rezultati su bili u granicama normale.”
Linara je isprva primala majčino mlijeko putem sonde, ali i dodatne hranljive materije intravenozno. Zbog stresa izazvanog dugim boravkom u bolnici, Terezina proizvodnja mlijeka je naglo opala, pa je donijela tešku odluku da prestane s dojenjem.
Transplantacija bubrega kao nova nada
Sada, Tereza planira transplantaciju bubrega kako bi ostala što duže u dobrom fizičkom stanju i mogla da provede što više vremena sa kćerkom. Ranije nije razmišljala o donoru, ali sada je spremna: “Pomisao da dobijem organ od nepoznate osobe bila mi je čudna. Međutim, moja mama bi mi donirala bubreg i sada prolazi testiranja. Kada bih primila organ od nekog koga volim, to bi mi značilo mnogo. U mom slučaju, postoje dobre šanse da presađeni bubreg traje oko 20 godina,” kaže hrabra majka koja, uprkos izazovima, ostaje optimistična, prenosi Blic.
