Sunce i srebro

U pet sati idućeg jutra Jacy je već čekala na obali rijeke Mississippi da joj se približi tegljač »Mary B«. Nešto kasnije popela se na palubu domahujući pilotu koji je izišao iz svoje kabine. Side u potpalublje gdje je bila njezina kabina.
Otvori vrata i baci torbu na ležaj. Oba su prozora bila zamračena omogućavajući tako spavanje i po danu. Desno su bila vrata male kupaonice. Jacy se namršti. Nešto nije bilo u redu. Pogleda krevet i zapazi košulju odloženu na njemu.

-Zar nas dvoje dijelimo kabinu!?
Jacy se trgne začuvši dubok muški glas. Brzo se okrene i ugleda deset golih nožnih prstiju. Polagano je podizala pogled. S dlakavih nogu tekle su kapljice vode. Netko je poslao tog čovjeka u njezinu kabinu želeći se našaliti. Pogled joj tada zastane na bijelom ručniku od frotira, koji je bio omotan oko čovjekova struka. Isticao se na tom čvrstom, suncem opaljenom tijelu. Čovjek je imao duge ruke, snažne grudi i široka ramena. Jacy se jedva usudila pogledati u njegovo lice.
Kad je to učinila, nešto nalik struji prostruji njezinim tijelom. To je lice probudilo u njoj bolne uspomene. Podsjetilo ju je na lice koje je nekoć silno voljela.
Čovjek je imao plavu kosu i svijetloplave oči u kojima je iskrio smiješak. Jacy je htjela odvratiti pogled. Ron je izgledao baš tako kad ga je prvi put srela. Ali, nešto na licu tog čovjeka zadržavalo je njezin pogled. Imao je odlučne crte lica poput Rona. Nos mu je bio pravilan, pa se to lice doimalo kao da je isklesano iz kamena. Na tom je licu, ipak, bilo i nešto što je Ronu nedostajalo. Postojanost, snaga? Privlačio je njezin pogled poput magneta, iako ju je srce upozoravalo da ne bi mogla preživjeti još jednog Rona Stoddarda.
Morala se gorko nasmiješiti jer je u svojoj kabini zatekla čovjeka nalik Ronu. Prisjetila se i toga da je od zvijezde poželjela nešto od bijelog frotira. Pritom uistinu nije mislila na ručnik obavijen oko tijela ovoga muškarca.

Ovaj sadržaj je samo za članove.
Uloguj se Pridruži se