Otuđenost između roditelja i djece je sve češća pojava, posebno u vremenu kada nove generacije sve više cijene emocionalno zdravlje, postavljanje granica i pozitivnu komunikaciju.
Roditelji koji su odrasli u okruženju u kojem je autoritet bio važniji od međusobnog razumijevanja se teško snalaze u novim oblicima roditeljskih odnosa. Kada se suoče s potrebom svoje djece za postavljanjem granica, pozivom na odgovornost ili potpunim prekidom odnosa, mnogi od njih ostaju zbunjeni i povrijeđeni.
Iskustva stručnjaka pokazuju da određeni obrasci ponašanja roditelja mogu dovesti do otuđenja. Savjetnici i stručnjaci za porodične odnose pojasnili su koje navike roditelja mogu dovesti do tog problema.
Savjetnica i terapeutkinja LuoLou Palmer tvrdi da roditelji koji emocionalno ucjenjuju svoju djecu često postaju izolovani. Pojedini primjeri takvih manipulacija uključuju zahtjeve da porodica praznike provodi skupa, te kao roditelji vrše pritiske na djecu da ostanu u kontaktu s članom porodice s kojim to ne žele, forsiraju djecu na brak i nagovaraju ih na izbor karijere koji djeci ne odgovara.
Bračni savjetnik Larri Michel pojasnio je da roditelji koji pokušavaju zadržati odnos s djecom kroz osjećaj dužnosti umjesto kroz iskrenu povezanost, često doživljavaju odbacivanje.
Michel naglašava da roditelji koji često preispituju odluke svoje djece ili ih tretiraju kao da nisu sposobni da se nose sa svojim životom, narušavaju njihovo samopouzdanje. U tim slučajevima djeca odlučuju da se distanciraju kako bi dokazala svoju nezavisnost.
Prema bračnoj savjetnici Susan Allan, roditelji koji su u mladosti bili podložni strogom odgoju, često ponavljaju isti obrazac u vlastitim odnosima. Ukoliko takav način kontrole prenesu i na partnerske odnose, može doći do velikih problema uključujući i sukobe u porodici.
Kada odrasla djeca shvate uticaj roditeljskog osuđivanja na njihove odnose, često se distanciraju kako bi se nosila s traumama iz prošlosti, ostavljajući roditelje izolovanim.
