Dok većina koristi sastojke poput prezli i jaja, profesionalni kuvari imaju jedan mali efikasan trik .Umjesto prezle dodaju se orašasti plodovi, koji jelu daju novu bogatiji ukus, hrskaviju teksturu.
Priprema savršenih faširanih šnicli često podrazumeva korišćenje tradicionalnih sastojaka kao što su jaja, začini i prezle. Međutim, iskusni profesionalni kuvari, posebno oni koji teže balansu između ukusa i nutritivne vrednosti, sve češće pribegavaju jednoj zanimljivoj i zdravijoj alternativi – umesto klasičnih prezli, u smesu za šnicle dodaju seckane orašaste plodove.

Ova jednostavna, ali genijalna zamena ne samo da obogaćuje ukus, već i značajno doprinosi teksturi i sočnosti mesa. Najčešće se koriste seckani orasi, ali po ukusu i želji, mogu se upotrebiti i drugi orašasti plodovi poput badema, lešnika, indijskog oraha ili čak neslanog kikirikija. Svaki od njih daje šniclama posebnu aromu i dodatnu hrskavost.

Kada se ovako pripremljene šnicle isprže na tiganju ili ispeku na roštilju, spoljašnja korica postaje savršeno zlatna i hrskava, dok unutrašnjost ostaje izuzetno sočna i mekana. Orašasti plodovi formiraju barijeru koja zadržava prirodne sokove mesa, čineći svaki zalogaj punim ukusa i mirisa.
Osim što unapređuju teksturu i ukus, orašasti plodovi su i odličan izvor zdravih masti, proteina, vitamina i minerala. Na taj način, faširane šnicle postaju ne samo ukusnije, već i nutritivno bogatije, pogodnije za sve koji žele da jedu zdravije, a da pritom ne žrtvuju gastronomski užitak.
Ovakve šnicle savršeno se slažu uz različite priloge – od pire krompira i barenog povrća, do svežih salata i integralnog hleba. Idealne su i za porodični ručak i za elegantnu večeru. Bilo da ih spremate za sebe, porodicu ili goste, ovako pripremljene faširane šnicle neće nikoga ostaviti ravnodušnim.

Isprobajte ovaj mali kulinarski trik i uvjerite se da jedno jednostavno prilagođavanje recepta može učiniti vaše jelo neodoljivim!
BONUS TEKST
Čokolada je jedno od najomiljenijih slatkiša na svetu, ali ono što mnogi ne znaju je da njena istorija seže hiljadama godina unazad, još u vreme drevnih civilizacija. Iako danas čokoladu povezujemo sa modernim slasticama i desertima, u početku je ona imala sasvim drugačiju funkciju i oblik, a put od gorkog napitka do slatkog užitka kakvog poznajemo danas bio je dug i pun zanimljivih promena.
Istorija čokolade počinje u Meksiku, gde su drevni Maje i Azteci prvi put koristili zrna kakao drveta za pripremu napitka. Ovaj napitak, poznat kao „xocolatl“, bio je vrlo različit od današnje čokolade. Azteci su kakao zrna mleveni i mešali s vodom, začinima i ljutim paprikama, stvarajući vrlo gorku, začinjenu tečnost koja je imala gotovo ceremonijalno značenje. Kakao je bio vrlo cenjen, a plemići i vladari poput Moctezume, poslednjeg vladara Aztečkog carstva, pili su ovaj napitak, verujući da im daje snagu i energiju, a takođe su ga smatrali napitkom bogova.

Iako su kakao zrna bila visoko cenjena, ne radi se samo o napitku. U aztečkoj kulturi, kakao zrna su se koristila i kao valuta. Jedno od zanimljivih istorijskih zapisa govori da je jedan jaram turske odjeće mogao biti kupljen za 100 zrna kakaa, dok je kokoš mogla biti kupljena za 10. Ova vrsta trgovine sa zrnima kakaa bila je toliko važna da su mnogi narodi u Centralnoj Americi smatrali kakao „darom bogova“ i stavljali ga na sam vrh hrane u svom društvu.