Osmočlana porodica Bilić iz Dervente primjer je skladne i složne porodice. Radenka i Velibor Bilić imaju šestoro djece. Velika porodica, kažu, sa sobom nosi i velike obaveze, ali i ogromnu ljubav.
Da je velika porodica najveća sreća najbolje znaju Radenka i Velibor Bilić iz Dervente. Jovan, Milica, Vladimir, Natalija, Anđelija i Bogdan njihovo su najveće bogatstvo. Roditeljstvo je za njih veliki blagoslov. Praznike dočekuju sa puno ljubavi i topline, a izvesti djecu na pravi put kažu, najvažniji je zadatak.
– Ujutru kada se probudimo imaju svoju jutarnju rutinu, onda rade zadaću, uče. Imaju kućne obaveze koje odrade, kada njih spremim u školu onda se malo posvetim mladima, igram se sa njima, pa Nataliju vodimo u predškolsko, tu svi učestvujemo. Uveče se okupimo svi za večeru, pričaju svoje dogodovštine, kome se šta izdešavalo pred spavanje imamo molitvu, pripremu, čitanje 15,20 minuta. Mnogo je velika ljubav, velika je radost, kada su praznici trpeza je puna, svi su radosni. Kada se neko loše osjeća svi su tu za njega, dobije i mnogo više i zagrljaja i poljubaca i podrške. Prosto se ta ljubav vrati mnogostruko – priča Radenka Bilić.
Još kao djevojčica Radenka je sanjala o velikoj porodici. Taj san joj se i ostvario. Najmlađi sin ima godinu i po dana, a najstariji 12 godina. Iako bude izazova, velika podrška su joj suprug i roditelji.
– Da budu dobri ljudi, da budu pravedni. Borba je i danas i ranije, uvijek je borba sa djecom. Ali uz molitvu Gospodu uz nadam se dobar primjer, nadam se da će i oni uspjeti da nađu pravi put. Ja sam veoma zahvalna na svemu, imam divnu djecu. Tu sam da ih dočekam, da ih ispratim, šta god se dešava da budem uz njih – dodala je Radenka.
Jovan i Milica kao najstariji često čuvaju mlađu braću i sestre. Zajedno igraju društvene igre, a Jovan trenira i košarku.
– Omiljeni tim mi je Crvena Zvezda. Ja i tata uglavnom idemo da gledamo te utakmice, bilo da je košarka ili fudbal i to je neko vrijeme koje nas dvojica zajedno provodimo. Lijepo je imati puno braće i sestara, pogotovo kad se trebamo igrati onda nas bude puno pa se lijepo dogovorimo, niko nikad ne bude izbačen iz igre, uvijek se potrudimo da nekog uključimo, bilo da je sport ili igranje igračkama – naglašava Jovan Bilić, koji ima 12 godina.
Vole da crtaju, pa svako od njih ima blok sa svojim radovima. Neke od njih su nam i pokazali.
– Ovo su moji radovi sa suvom olovkom, uglavnom crtam neke životinje ili sportiste, to mi je glavna inspiracija – dodaje Jovan.
Milica ima 11 godina a majci je već sada velika pomoć u kući. Zna da usisa, očisti kupatilo, pričuva i uspava brata. Sa organizacijom kaže nema problema, sve obaveze završi prije polaska u školu.
– Obično ko prvi ustane obavi jutarnju rutinu, onda se potrudi da bude tih dok drugi ne ustanu, onda mama sprema doručak, onda učimo, malo se igramo i onda ko kad ide u školu. Uveče se sastanemo za večerom, čitamo molitvu i onda čitamo malo i onda legnemo da spavamo – priča Milica Bilić, 11-godišnja djevojčica.
Omiljeno joj je kaže kada majka pripremi palačinke za doručak. Ide u muzičku školu, a sviranje vježba i kod kuće.
Iako ima tek šest godina, Natalija Bilić već je pokazala talenat za crtanje. Voli kaže da se druži sa vršnjacima u vrtiću, ali i da igra društvene igre sa braćom i sestrama.
– Najčešće igramo uno. Imaju razne boje, pa se podijele karte, i onda drugi ne smije igrati tuđe, i kad neko stavi neki broj žute boje, a drugi ima taj isti broj druge boje on ga može staviti – Kaže Natalija Bilić, koja ima šest godina.
Dok jedni vole sport, drugi crtanje, devetogodišnji Vladimir obožava matematiku. Uzor mu je Nikola Tesla, voli da sastavlja i rješava rebuse, ima i vlastite matematičke operacije, a starijoj sestri često pomaže oko zadaće.
– Imam devet godina idem u treći razred Osnovne škole Nikola tesla. Nekad kad Bogdan ode kod bake da se igra mi ovdje ostanemo pa nam mama spusti čikice pa se mi tako igramo – kaže devetogodišnji Vladimir.
Velibor je u Derventu došao poslom – oslikao je više od 10 hramova na području derventskog kraja. Tu je kaže upoznao Radenku i odlučio da ostane. Talenat za crtanje mališani su naslijedili od oca, pa im često ujutru prije posla nacrta crtež po kojem oni kasnije samostalno crtaju.
– Jedva čekaju kad ću ja doći naveče, svi su sa radovima spremni, gledaju, čekaju da ja to pogledam. Slobodnog vremena nemam baš mnogo, ali se trudim da ga nađem, da ga obezbijedim. Velika porodica, brojčana, sve to ima svoje izdatke. Što ja kažem djeci kad idem na posao sad tajo ide u lov, kako tajo lov, pa nekad su muški išli u lov a žene ostajale sa djecom. Mnogo se radi, treba da se obezbijedi mnogo toga. To je najvažnije da smo zajedno, gdje god smo dobro nam je, nije bitno da li smo ovdje ili ondje, da smo zajedno – naglašava Velibor Bilić.
Višečlana porodica zahtijeva mnogo truda i požrtvovanosti. Ipak, Bilići kažu sve nedaće i brige zaboravljaju kada se nakon napornog dana svi okupe za trpezom.
– Ohrabrio bih svakoga da se usudi, nek probaju, nije to ništa ni strašno ni nauk. To donosi mnogo radosti, svega onog što je smisao života – dodaje Velibor.
Vjera igra veoma važnu ulogu u njihovoj porodici. Trude se da djecu uče pravim vrijednostima. Skromno kažu, za sada se nadaju da su bar malo u tome uspjeli.
