Smrt glumca Žarka Lauševića, koji je 2023. godine u 63. godini života izgubio bitku s teškom bolešću, potresla je regiju. Život je proveo povučeno, bez pretjeranog medijskog eksponiranja, a dramski umjetnik izrazio je želju da tako i bude i poslan u vječnu kuću.

Testament i Svestan Kraj

Kao odgovoran i promišljen čovek, Žarko Laušević je 2023. godine odlučio da napiše testament, uveravajući se da su njegove poslednje želje jasno izražene i zapisane. Taj čin je za njega bio važan, jer je bio svestan da kraj nije daleko. Iako je bio u fazi borbe sa smrtnom bolešću, nije očekivao da će uskoro biti suočen sa svojim krajem. Laušević je već odavno bio u kontaktu sa smrću, još od tragičnih događaja u Podgorici, gde je bio suočen sa teškim životnim okolnostima. To prijateljstvo sa smrću bilo je prisutno u njegovom životu, i kao što je to sam rekao, stalno su bili bliski, oslovljavali su se na “ti”.

Pušenje i Odluka o Metodi Lečenja

Uprkos dijagnozi i neizbežnoj borbi sa rakom pluća, Žarko nije menjao svoje navike u vezi sa pušenjem. Iako mu je bolest ozbiljno pretila, on je nastavio da puši, ali u manjoj meri, koristeći elektronske cigarete umesto običnih. Ova navika bila je deo njegovog života koji nije želeo lako da napusti, uprkos savetu lekara.

Dijagnoza je bila kompleksna. Doktor sa ORL klinike, Nebojša Marić, objasnio je da su rezultati biopsije koji su uzeti iz pluća pokazivali dve moguće opcije — ili da tumor postoji ili da nije prisutan. U tom trenutku, doktor je bio u dilemi da li bi trebalo da preduzme operaciju pluća. Iako su metastaze bile moguće, tumor nije bio prevelik i postojala je šansa za njegovo uklanjanje.

Dilema: Hirurgija ili Alternativne Metode

Kao hirurg, Marić je smatrao da je najbolje rešenje ukloniti primarni tumor, a zatim nastaviti lečenje uz pomoć hemoterapije. Međutim, Žarko je imao drugačiji pogled na lečenje. On je bio duboko uveren da alternativne metode mogu doneti rešenje, i da možda operacija nije potrebna. Žarko je mnogo čitao o kanceru pluća i istraživao mogućnosti koje nisu obuhvatale klasične medicinske tretmane. Na osnovu tih informacija, on je odlučio da se okrene alternativnom lečenju.

S obzirom na rezultate biopsije, koja nije dala jasnu sliku o njegovom stanju, Žarko je bio uveravan da možda nije reč o karcinomu. To mu je davalo nadu, jer je verovao da nije sve tako crno i da bolest može biti rešena na neki drugi način. U tom procesu, on je odlučio da menja svoju ishranu, smanji unos šećera i izbegava druge štetne navike, uz preporuke iz japanskih izvora koji se bave tematikom alternativne medicine.

Odbacivanje Hirurgije i Posledice

Iako mu je lekar savetovao operaciju, Žarko je nakon konsultacija sa onkolozima odlučio da odbaci hirurški zahvat. Doktor Marić je bio nesiguran u vezi sa razlogom njegove odluke, da li je bio vođen strahom ili snažnim uverenjem da će uz alternativne metode izlečiti bolest. U svakom slučaju, Žarko je bio siguran u svoju odluku i smatrao da će uspeti da se izbori sa bolešću, barem još neko vreme.

Dok je osećao da je dobro i da može da nastavi sa snimanjem filmova, uključujući i projekte poput “Vreme smrti”, Žarko nije osećao nikakva ozbiljnija ograničenja. U tom trenutku, verovao je da će još dugo moći da nastavi svoj život bez većih problema. Međutim, kako vreme je prolazilo, jasno je postajalo da bolest uzima svoj danak.

Završni Trenuci i Osećanje Neizbežnog Kraja

Kroz čitav ovaj period, Žarko je bio posvećen svom radu. Snimao je filmove dok je mogao, uživajući u poslednjim danima profesionalnog života. Međutim, uprkos svim naporima da održi osećaj normalnosti, onkolog sa kojim je sarađivao, dr. Marić, shvatio je da su mu dani odbrojani. Po njegovom mišljenju, Žarko je bio svestan toga, iako je pokušavao da zadrži veru u pobedu nad bolešću.

Kada je Žarko prisustvovao premijeri filma “Heroji Halijarda”, i dok je bio u društvu svojih kolega, doktor Marić je u njemu video tragove nečega što nije moglo da se sakrije. Videlo se da je njegovo vreme isteklo. Uprkos tome što je verovao da će dani lečenja biti pred njim, on je, nažalost, bio u poslednjem periodu svog života.

Zaključak: Poslednji Trenuci Žarka Lauševića

Priča o Žarku Lauševiću je priča o nečemu mnogo više od borbe sa bolešću. To je priča o odlučnosti, nadi i snazi, ali i o tome kako život može da se menja iz temelja. Žarko je, suočen sa smrću, odabrao da živi do poslednjeg trenutka, radeći ono što voli. Na kraju, uprkos svim naporima da se izleči, njegovo telo nije izdržalo. Ali njegova borba i dalje ostaje simbol nade za mnoge koji su suočeni sa sličnim izazovima