Ako želite da svakodnevno imate obilje novca na Vašem finansijskom planu, potrebno je da neke stvari iz svog doma izbacite. Ove stvari blokiraju protok novca u Vaš dom, te se riješite što prije ovih smetnji.
Unatoč bolnom iskustvu djetinjstva u siromaštvu, ima jedinstvenu životnu filozofiju koja podrazumijeva očuvanje svega što je još funkcionalno, a uništavanje se smatra uživanjem. Domovi ovih pojedinaca često prikazuju priču o prošlim poteškoćama, ali i iskupljenju. Prva stvar koja se ističe je neusklađen namještaj. Oni koji su odrasli u siromaštvu imali su tendenciju davati prednost funkciji ispred ljepote. Sofe, stolice i ormari nisu nužno usklađeni, najvažnije je da imaju svrhu. Ta se ideja prenosi iu odraslu dob, zbog čega mnogi kupuju rabljeni ili naslijeđeni namještaj koji još uvijek dobro služi.
Česti su i stari recepti u ovom stilu. Ogrebotine na tanjurima, lonci koji su više puta korišteni, posuđe iz prošlih razdoblja, sve je to još uvijek u funkciji ako se može iskoristiti. Čini se da oni koji su prije morali brinuti o svakom paru cipela sada nemaju problema s odlaganjem odgovarajućih predmeta. Ista pravila vrijede i pri kupnji odjeće. Oni koji su odrasli u siromaštvu obično su spremali rabljenu odjeću ili obuću. Čak i ako ih ne nose, svejedno ih drže u blizini u slučaju da ih trebaju upotrijebiti.
Majice se odbacuju, a stare cipele pripremaju za neku drugu priliku. Iza ove navike stoji duboko uvjerenje da više nikada ništa nećete trebati. Na stranici Blic Žena navode da psiholozi imaju teoriju o ovakvom ponašanju koja uključuje i financijsku i emocionalnu komponentu. Kada stvari obično nedostaju, njihovo pohranjivanje i čuvanje postaje sredstvo povećanja vašeg osjećaja sigurnosti. Jedna od najprepoznatljivijih karakteristika je gomilanje hrane. Oni koji se živo sjećaju nedostatka zaliha u trgovinama koje prodaju konzerviranu hranu, tjesteninu i osnovne namirnice obično kupuju više nego što im je potrebno.
Čak i ako se hrana pokvari prije nego što se konzumira, sigurnost punih polica nadmašuje razum. Isti principi slijede i osnovne kućanske potrepštine kao što su toaletni papir, salvete, sredstva za čišćenje. Ova neprestana potražnja za zalihama zapravo je prastari strah: jednog dana opet će nedostajati zaliha. Stari ručnici i posteljina česti su u ovom stilu stanovanja. Kada izgube svoju izvornu namjenu, koriste se za čišćenje ili služe kao dodatna izolacija. Ništa nije izgubljeno. Korištenje instrumenata i ljepljive trake posebna je priča. Oni koji su odrasli u siromaštvu imaju tendenciju produžiti život svemu što mogu popravljajući to.
Danas se popularna fraza “ne bacajte, popravite” još uvijek smatra stoljećima starim pravilom. To je vidljivo i kod starijih uređaja – hladnjaci, štednjaci i perilice rublja rade dok ne postanu potpuno ispravni. Kako piše “Glas Srpske”, istraživanja u regionu pokazuju da čak i kada su primanja konstantna, ljudi i dalje teže posjedovanju starih uređaja i elektronike jer osjećaj sigurnosti ne proizlazi iz novca, već sklonosti ka štedljivosti. Zbog toga mnogi ljudi još uvijek posjeduju televizore, radije ili telefone koji dugo stoje neiskorišteni.
Naslijeđena svojstva imaju razlikovnu vrijednost. Bilo da se radi o odjeći, namještaju ili automobilima, nasljedstvo nije samo praktično rješenje problema, ono također ulijeva emocionalnu počast obiteljskoj težnji za preživljavanjem i uspjehom. Ovo također pokazuje duboki osjećaj zahvalnosti: sve što je prije bilo teško zarađeno sada je previše važno da bi se lako odbacilo. Portal Dnevnog avaza nedavno je prenio priču sarajevskih učenjaka koji zagovaraju da praksa siromaštva ima značajan utjecaj na način na koji sagledavaju sve njihove životne filozofije.
Oni koji su odrasli u takvim uvjetima imaju tendenciju da budu otporniji, ali su i skloniji gomilanju, jer im to daje percepciju sigurnosti. U konačnici, zajednički nazivnik svih ovih tradicija nije samo nedostatak bogatstva u prošlosti. To je psihološki proizvod djetinjstva koje je karakterizirao strah, lekcija je bila čuvati svaki predmet, nikad ništa ne izgubiti, a često je slučaj da je sigurnost neizvjesna. Unatoč uobičajenoj percepciji da su te tradicije zastarjele ili nepotrebne, one su ipak danak opstanku i moći. Ovi domovi možda nemaju sav namještaj, ali svaka komponenta u njima pripovijeda priču o sukobu, spašavanju i zahvalnosti. Oni koji su odrasli u siromaštvu imat će drugačiji pogled na sigurnost: ona se mjeri i brojem polica, starih ručnika i namještaja koji još stoji, bez obzira na dob osobe.
