Priča porodice Šolaja iz Hagena, koja je zbog rata izbjegla iz rodne Slavonije, primjer je kako se iz teških životnih okolnosti može roditi snaga za pružanje doma i nesebične ljubavi.
Njihova životna priča dobila je novo poglavlje kada su odlučili da pruže dom i porodicu djevojčici Elizaveti, porijeklom iz Rusije.
Bogdan Šolaja (45) rođen je u Slavoniji, a zbog rata je preselio u Banja Luku gdje je izgradio karijeru u policiji. Nakon godina provedenih u reodvnoj, a zatim specijalnoj i graničnoj policiji odlučio je da napusti Banjaluku.
Bogdan sa suprugom Tanjom ima dvoje djece, Strahinju (21) i Aleksandru (18).
Životni put ih je 2015. godine odveo u Njemačku. Bogdan je prvi stigao u Hagen, a šest mjeseci kasnije pridružili su mu se supruga i djeca.
Sjeća se da su prvi dani bili teški, ali im je od velike pomoći bio prijatelj Slobodan Desančić rodom iz Podgradaca kod Gradiške.
-Pružio mi je drugi život, slično kao i moj rođeni brat i zahvalan sam mu do kraja života – počinje priču Bogdan.
Kada se porodica Šolaja stabilizovala, njihova kćerka Aleksandra u školi je upoznala Elizavetu, djevojčicu iz Rusije, sa kojom se zbližila.
Elizaveta, koju su prijatelji i porodica zvali Liza, sve češće je posjećivala Šolaje. Bogdan je ubrzo primijetio da se Liza u njihovom domu osjeća sigurno i sretno.
-Sve češće je dolazila, pitala može li doći kod nas i željela je što duže da ostane. Jednostavno se vidjelo da joj godi da bude u našoj porodici – kaže Bogdan.
Iza Lizine priče stajala je tuga. Njeni roditelji su se razveli, otac je ostao u Rusiji, a majka se ponovo udala. U tom teškom periodu, Elizaveta je naglo smršala, što je porodicu Šolaja dodatno podstaklo da joj pruže dom i podršku. Povezanost je sa vremenom postala toliko jaka da su je Bogdan i Tanja odlučili usvojiti i krstiti.
Na krštenju su joj dali ime Milica, što znači „mila“, jer je upravo to bila riječ kojom ju je Bogdan opisivao.
Krštenje je obavljeno u crkvi u Priječanima, a sveštenik Danijel Ružičić to je opisao kao „veliki čin za crkvu”.
Priča porodice Šolaja svjedoči o tome kako se ljubav ne mjeri krvnim vezama, već veličinom srca, čineći ih bogatijima ne samo brojem članova, već i bezgraničnom ljubavlju koju su pružili.