U ovom članku otkrivamo jednostavan trik za odbranu od krtica u dvorištu. Saznajte koja je to jedna stvar koju krtice ne podnose i kako je možete koristiti da ih brzo i efikasno otjerate…
Svako ko sanja o kući sa velikim dvorištem ili brižno uređenom baštom zna koliko takav prostor traži vremena, novca i pažnje. U idealnom scenariju, jutra počinju pogledom na ravne staze i uredne gredice, a popodneva na travnjaku bez ijedne kvrge. U praksi, međutim, slika često pukne već na prvom koraku u dvorište: preko noći se pojave sitni brežuljci, zemlja je razrovana, a travnjak nalik na kartu s malim vulkanima. Blic u savjetima za domaćinstvo podsjeća da su u takvim scenama najčešće „krive“ krtice i da prva reakcija ne treba da bude ljutnja, nego razumijevanje: te životinje su važne za ekosistem i cilj je otjerati ih, ne uništiti. To je polazna tačka svake pametne strategije — sačuvati dvorište i istovremeno poštovati prirodu.
Da se razjasni ko je „gost“ pod travnjakom: riječ je o maloj podzemnoj životinji, zdepastog tijela i baršunastog, najčešće tamnog krzna, koja je većini najbliže opisana kao „mali slepi pas“. Krtica živi ispod zemlje tokom cijele godine, neprekidno kopa i pravi tunelske mreže, a najživlja je u vlažnim mjesecima kada je zemlja mekša. U prosjeku duga svega nekoliko centimetara (oko 6–8 cm), kreće se zapanjujuće brzo za biće koje gotovo da ne vidi. Ključna činjenica, koju mnogi previđaju u ljutnji nad izrovanim travnjakom, glasi: krtice su mesožderi. Hrane se larvama, glistama i raznim podzemnim insektima, čime smanjuju broj štetočina i provjetravaju zemlju. Zato je pravi pristup humano rasterivanje, a ne uklanjanje — na mnogim mjestima su i zaštićene, pa je i pravno i etički važno da se bira nenasilan put.
Kako onda preusmjeriti podzemnu „graditeljicu“ bez štete? Prvi korak je da se prihvati da sistematski, blagi pritisak daje bolje rezultate od jednokratnih, grubih rješenja. U praksi to znači kombinovati nekoliko provjerenih trikova, pratiti kretanje novih krtinjaka i strpljivo „gurati“ životinju prema rubu imanja, dalje od gredica i travnjaka. Početak je uvijek isti: zatvoriti aktivne rupe i u njih pažljivo spustiti mirisne ili zvučne „podsjetnike“ da je bolje nastaviti dalje. Klix.ba u rubrikama o baštovanstvu često ističe upravo to — dosljednost i strpljenje su pola posla, a spektakl i nagle intervencije rijetko pomažu.
Jedan od najjednostavnijih zvučnih podsjetnika može se napraviti od plastične boce. Kada se boca prepolovi i postavi grlom nadole u otvor krtičnjaka (bez čepa), vjetar kroz usko grlo stvara iritantno zujanje i vibracije koje se prenose zemljom. Nema hemije, nema otrova, samo neprijatan zvuk koji krtici govori da ovo nije miran kvart. Sličan efekat postižu i metalne limenke ili plastični „vetrenjačići“ zabodeni u zemlju — bitno je da vibracija putuje kroz zemlju. Rezultat nije trenutan, ali upornost se isplati: krtica obično seli u mirniji dio parcele ili izvan nje.
Za „mirisnu diplomatiju“ najčešće se koriste stvari koje već postoje u kućnoj ostavi. Vata natopljena limunovim sokom spuštena u tunel je jedan od najblažih načina da se tlo učini nepoželjnim: citrusni miris krtice često ne podnose, pa biraju zaobilaznicu. Ricinusovo ulje je klasičan izbor: tri kašike ulja dobro razmutiti u litar vode (može uz par kapi deterdženta da se bolje rasporedi), a zatim lagano proliti po aktivnim krtičnjacima i potezima između njih. Miris ricinusa je za mnoge podzemne stanare izrazito neprijatan, a zemlja ostaje bezbjedna za ljude i biljke. U istu grupu spadaju i cimet, biber, ljuta paprika — začini ublažavaju „prijatnost“ lokacije bez ugrožavanja života. Nije loše ni povremeno probati ustajalu ribu kao mirisni repelent, ali uz oprez: taj miris može privući mačke, lisice ili druge životinje, pa ga je bolje postavljati dublje u tunel, ne pri samoj površini.
Postoji i narodni „koktel“ koji u praksi mnogi hvale: mješavina surutke i mlaćenice (otprilike 3/4 surutke i 1/4 mlaćenice). Kada se ova tečnost polako sipa u zemlju oko aktivnih hodnika, u zonama gdje nema mnogo vazduha razvije se jak, kiselkast miris. On ne škodi biljkama, ali čini okruženje neprijatnim za krtice i tjera ih na „selidbu“. Ovaj pristup treba ponavljati na nekoliko dana, naročito nakon obilnih kiša, jer tada zemlja „proguta“ mirise brže.
Zanimljivo je da i psi mogu pomoći, čak i kada ih vlasnik ne želi pretvoriti u lovce. Kuglice od psećih dlaka spuštene u tunel često su dovoljno jak signal da je u blizini predator — krtice taj miris čitaju kao upozorenje i povlače se. Važno je koristiti suve dlake i redovno ih mijenjati, jer vremenom gube intenzitet. Naravno, ova metoda je efikasnija kao dio kombinacije sa zvučnim ili mirisnim podražajima nego kao samostalno rješenje.
Biljke takođe mogu biti prirodni zaštitni zid. U priručnoj literaturi i na forumima za baštovane često se predlaže sadnja luka ili pasulja na rubovima gredica, jer njihov miris krtice često ne vole. Neki vrtlari u „odbrambene prstenove“ uključuju i cvijeće ili bilje snažnog mirisa, pa vizuelni ugođaj dvorišta ide ruku pod ruku s preventivom. Niko ne tvrdi da će jedan struk luka zaustaviti upornu krticu, ali gust, mirisni pojas uz više trikova zajedno daje rezultate. Sredinom priče dobro je podsjetiti, onako kako često naglašava Blic, da je kombinovanje blagih metoda — zvuk, miris, biljke — obično moćnije od jedne „čarobne formule“.
Dok se vodi ova mala, tiha kampanja, vrijedi paziti na vlažnost tla i kalendar radova. Krtice su aktivnije kada je zemlja vlažna i rastresita, pa je tada i brže reagovanje na nove hodnike presudno. Dobar ritam izgleda ovako: prepoznati svježe krtinjake, blago poravnati, ubaciti mirisne/vibracione „signale“, a zatim obilaziti zonu svako jutro ili veče i ponavljati postupak dok se aktivnost ne pomjeri. Strpljenje je ključna riječ — ako jedna metoda ne da rezultat za par dana, doda se druga, pa treća. Cilj nije „bitka u jednom danu“, nego postepeno preseljenje.
Ako se biraju komercijalni ultrazvučni rasterivači ili hemijski repelenti, dobro je prvo provjeriti lokalne propise i uslove upotrebe. U mnogim sredinama krtice su tretirane kao zaštićene ili korisne vrste, pa je i sa te strane pametnije posegnuti za kućnim, ekološki blagim rješenjima. Uostalom, i kada „rade“, agresivna sredstva često rješavaju posljedicu, a ne uzrok, pa se problem vrati čim miris ishlapi ili uređaj utihne. Zato je sistem — dosljedna rutina blagih podražaja — trajniji i sigurniji put.
Naravno, i nakon uspješnog rasterivanja ostaje drugi dio posla: popravka dvorišta. Tuneli i krtinjaci se poravnaju, zemlja se dopuni i sabije, a travnjak po potrebi dosije. Gredice koje su se urušile treba ponovo nalagano napuniti i u narednim danima pratiti da li se tlo sleglo. Ovaj „kozmetički“ dio ne treba odlagati, jer će što prije urađen — prije nestati tragovi. Ovdje se vraćamo na ideju iz uvoda: cilj je obnoviti mir u dvorištu i ostaviti prostora da priroda radi za nas, a ne protiv nas.
Na kraju, vrijedi pojačati nekoliko poruka koje domaći mediji često ponavljaju kada je riječ o odnosu prema životinjama u dvorištu. N1 u pričama o održivoj svakodnevici podcrtava da je humano rasterivanje standard: ne ubijati, ne trovati, nego dosljedno odvraćati. U praksi, to znači kombinovati zvuk (plastične boce, vibratori), miris (limun, ricinus, začini, surutka/mlaćenica), biološke signale (pseća dlaka) i biljni „bedem“ (luk, pasulj i druge mirisne kulture). Sve to uz svakodnevni obilazak i spremnost da se nastavi i kad rezultati nisu instant. Tako se čuva i vrt i savjest, jer se poštuje korisna uloga krtica u zemlji, a dvorište ostaje prostor za uživanje, druženje i igru.
Najvažnije, ništa od ovoga ne poručuje da je neko „neuredan“ ako se krtice pojave. Naprotiv: problem nije u čovjeku, nego u rutini koja ne funkcioniše. Kada se rutina promijeni — kada se uvede red u male, nenametljive intervencije i one ponude jasan signal pod zemljom — krtice biraju mirnije krajeve, a dvorište ponovo postaje onaj prizor zbog kojeg su rađeni svi prethodni sati okopavanja i košenja.
Prirodi se ne suprotstavlja silom, nego strpljenjem; a strpljenje, u ovoj priči, znači da se iz dana u dan nudi poruka: ovdje nije prijatno, ali malo dalje jeste. I to je sve što je potrebno da se vrt vrati u svoje najbolje izdanje.
