Jedna žena tvrdi da sada zna da smrt nije kraj i da zna šta se nalazi s druge strane, nakon što se srušila i bila klinički mrtva 24 minuta dok je vodila djecu u školu. Tesa Romero kaže da je vrijeme provedeno ‘s druge strane’ djelovalo kao vječnost, dok su bolničari očajnički pokušavali da je ožive.
Novinarka i sociološkinja doživjela je iskustvo izlaska iz tijela nakon što je ostavila kćerke u školi. Rekla je da joj je srce stalo i da je 24 minuta bila ‘odsutna’ – sve dok je ljekari nisu vratili u život.
“Prvo što sam osjetila bio je ogroman mir. Prvi put poslije dugo vremena nije bilo fizičkog ni emotivnog bola, patnja je bila gotova. Osjetila sam duboko olakšanje, kao da je ogroman teret skinut sa mene. Sjećam se da sam lebdjela iznad plafona, gledajući dole na scenu. Vidjela sam tijelo kako leži tamo. Bilo je zbunjujuće, jer nisam bila svjesna da sam mrtva. Znala sam da se osjećam živo, budno i svjesno. Ali nisam razumjela zašto me niko ne vidi niti čuje. Nisam vjerovala u ovakve fenomene (ranije), ali kada sam se probudila, znala sam sa apsolutnom sigurnošću da ono što sam doživjela nije bio san. Bilo je stvarno. Sve oko mene djelovalo je drugačije. Imala sam vrlo čudan osjećaj, kao da je svijet prošao kroz neki stari, antikni filter. Kao da vrijeme više nije funkcionisalo na isti način. Sve je izgledalo sporije, gušće, ispunjeno dubljim smislom“, napisala je Tesa.
“Ljekari nisu mogli tačno da utvrde šta nije u redu sa mnom. Radili su sve moguće testove, ali nijedan nije dao jasan odgovor. Moje tijelo je otkazivalo, a oni nisu mogli da pronađu konkretan uzrok. Bilo je to veoma uznemirujuće razdoblje jer mi je bilo sve gore, a niko nije znao zašto. Kontaktirali su me hirurzi, neurolozi i naučnici koji proučavaju ovakve fenomene. Mnogi od njih se slažu oko jedne vrlo značajne stvari – da je moja bolest vjerovatno bila fizička manifestacija mojih emocija. U to vrijeme sam prolazila kroz najteži period svog života. Ponekad ono što ne uspijemo da izrazimo iznutra, tijelo počne da viče spolja“, objasnila je ova žena.
Poslije iskustva koje joj je promijenilo život, Tesin pogled na život i smrt se potpuno preobrazio.
“Ranije sam osjećala dubok strah od smrti. Vidjela sam je kao nešto mračno, neizvjesno i bolno. Poslije onoga što sam doživjela, shvatila sam da smrt nije kraj, već prelaz. To je kao da prelazite kroz vrata u mjesto gdje sve ima smisla, gdje ljubav i mir obavijaju sve. Više je se ne plašim. Naprotiv, osjećam dubok mir znajući da život postoji i poslije onoga što vidimo, da nismo sami i da smo beskrajno voljeni. Što se tiče života, sada ga cijenim na potpuno drugačiji način. Svaki trenutak je postao dragocjen. Shvatila sam da je jedino što zaista ima vrijednost – kako volimo, kako pratimo druge kroz život i kako ostavljamo trag na dušama ljudi“, objasnila je ona.
