Iako ni sam nije znao mnogo o prostornom planiranju dok nije trebalo da upiše fakultet, Marko Kalaba iz Prnjavora, student četvrte godine ovog studijskog smjera na Prirodno-matematičkom fakultetu u Banjaluci, od prvog dana akademskog obrazovanja zavolio je svoj budući poziv i marljivim radom i trudom postao jedan od najboljih studenata sa prosjekom 9,88.
Kako kaže, prostorno planiranje zahtijeva znanje iz mnogih disciplina kao što su fizička i društvena geografija, sociologija, ali i tehničke nauke.
“Prostorno planiranje je u jednu ruku i umjetnost, jer zahtijeva jednu veliku kreativnost u rješavanju izazova i problema u prostoru i taj dio me je privukao”, priča on.
Za njega studiranje nije samo slušanje nastave i polaganje ispita i, kako kaže, ne bi se trebalo svesti samo na to.
“Jako je bitno da student kroz razne vannastavne aktivnosti svoje znanje koje stiče u učionici proširuje i nadograđuje, razmjenjuje mišljenja sa drugim studentima. Najbitnije je da se studenti međusobno upoznaju i povežu i da nauče kako da sarađuju, da su socijalni. Živimo u vremenu kada je sve manje zastupljena ta socijalna crta čovjeka i sve više prisutna individualizacija ličnosti. Takođe, živimo u vremenu kada je veliki stepen nezainteresovanosti kod mladih, te time gubimo na kvalitetu pojedinca, odnosno u ovom slučaju studenta”, ističe Marko za “Nezavisne novine“, dodajući da su pored učenja jako važni i druženje i izlasci jer je i to dio studentskog života.
On ističe da bi teorija i praksa trebalo da budu u simbiozi, ali da to nije tako.
“Smatram da je jako važno da studenti bilo kog fakulteta imaju praksu, jer se u praksi susrećemo sa realnim problemima i tek tada postajemo svjesni da to nije neka simulacija, nego da smo u stvarnom životu, gdje svaki naš učinjeni korak ostavlja posljedice koje mogu da budu jako katastrofalne”, navodi Kalaba i dodaje da je on već volontirao u Gradskoj upravi Prnjavora, gdje je, kako kaže, mnogo naučio.
Sa Markom smo razgovarali i o trenutnom stanju u prostornom planiranju, a prema njegovim riječima, Banjaluka je samo jedan od gradova koji se suočavaju sa savremenim problemima u planiranju, odnosno sa pojavom investitorskog planiranja.
“Osim Banjaluke, gradovi u regionu poput Beograda, ali i mnogi evropski gradovi suočavaju se sa degradacijom urbanog prostora. Glavni problem Banjaluke jeste što još uvijek nemamo usvojen urbanistički plan kao krovni dokument. Tome doprinosi i mala zainteresovanost javnog mnjenja za proces planiranja, te bi u budućnosti trebalo da poradimo na učešću javnosti, interesnih grupa, ali i pojedinaca u procesu planiranja na javnim raspravama”, ističe Marko i dodaje da prostorno planiranje u Srpskoj bilježi pomake u posljednjim godinama, ali da još postoje problemi koje treba riješiti.
Prema njegovim riječima, potrebni su kvalitetniji planovi sa više stručnih analiza prostora.
Osim studiranja, Marko igra folklor, svira gitaru i često putuje, a kako kaže, voli putovati jer tako upoznaje nove kulture i nove ljude.
“Kada volite sve, ništa vam ne predstavlja teret. Samo dobra organizacija i ljubav prema tome što studirate i uspjeh je zagarantovan”, ističe Marko.
Tokom studiranja Marko je učestvovao na brojnim konferencijama, a zahvaljujući njima uspio je razbiti svoje stereotipe o nauci, te se dodatno zainteresovati o tome.
“Ove vannastavne aktivnosti omogućile su mi da upoznam mlade ljude iz drugih država, sa drugih fakulteta, koji se bave naukom, da se uvežemo, da razmijenimo neko mišljenje, razmijenimo iskustva i ostanemo u kontaktu i stvorimo dobra prijateljstva. Dobro smo uvezani sa kolegama iz Finske, Poljske, Slovenije, Hrvatske, Srbije…”, ističe on.
Iako studira prostorno planiranje, plan njegove budućnosti je, kako kaže, i dalje dosta fleksibilan.
“Za sada bih želio da ostanem u Srpskoj i da doprinesem razvoju kako moje lokalne zajednice Prnjavora, tako i cjelokupne Srpske. Planiram upisati master na PMF-u, a vidjećemo u kom smjeru će me odvesti život i šta će se od toga svega i realizovati”, zaključuje Kalaba.
