Predaja

Ura u predvorju odbila je ponoć. Bila je to pogrebna zvonjava. Lijepa, staromodna, užasno teška haljina koja joj nije dobro pristajala jer je bila napravljena za drugu ženu ometala je njezin mahniti bijeg hodnikom. Fina vunena tkanina zaplitala joj se oko nogu, te joj je sa svakim očajničkim korakom prijetila opasnost da će se spotaknuti. Podigla je skute više, više, gotovo do koljena, i riskirala pogled preko ramena. Približavao joj se, goneći je onako kako lovački pas, izluđen krvožednošću, goni srnu do iznemoglosti. Njegovo nekoć demonski lijepo lice, lice koje je namamilo nedužnu ženu punu povjerenja najprije u brak, a…

Ovaj sadržaj je samo za članove.
Uloguj se Pridruži se