Dotad nije ozbiljno shvaćao žene. Rado bih i pogledao ako su bile lijepe i dražesne, ponekoj bi i udvarao, ali nijedna nije igrala posebnu ulogu u njegovu životu — sve dok nije ugledao Anitu Friesen.
Ta lijepa, osebujna djevojka odmah ga se duboko dojmila. Kad je bio u njezinoj blizini, srce bi mu brže zakucalo. Dok bi s njim razgovarala, sjale su mu oči; kad bi se od njega okrenula, problijedio bi od unutarnjeg uzbuđenja. Njezini odbijajući pogledi beskrajno su ga mučili, a noću često satima progonili, ali je ipak uvijek želio boraviti u njezinoj blizini.
Imao je jake razloge da izbjegava kuću djevojčina oca: njezina mlada maćeha nastojala gaje osvojiti. Ipak, uvijek je nanovo odlazio, jer nije mogao izdržati daleko od Anite.
Ljubio ju je svim srce, i nije se mogao, niti je to želio, pomiriti s mišlju da mu ne uzvraća ljubav. Njegovo se srce sa zagriženom tvrdoglavošću vezalo uz tu djevojku i zgrabio bi ga ludi strah na pomisao da bi se mogla udati za koga drugog. Ta, toliki su je željeli, ne samo zato što je jedinica bogatog bankara Friesena, već i zato što je vrlo lijepa i vrijedna ljubavi. Prije nekoliko godina Anita Friesen je dobila lijepu mladu maćehu, koja je bila samo četiri godine starija od nje. Djevojka još nije preboljela što je otac našao nasljednicu majci. Nikada nije vjerovala da bi se mogao ponovo oženili, to više što se činilo da se sasvim posvetio poslovima. A onda, neočekivano, iznenadio je s viješću da će se ponovno oženiti. Aniti to nije bilo drago, ali još neugodnije bijaše to Stoje maćeha tek malo starija od nje.