in

Vatrena svađalica

Dok je plavokosi lepotan pričao, Leona uhvati sebe kako u mašti pokušava da dočara ukus tog poljupca koji je ovaj tako pomno opisivao. Onda se trgla, još više ljuta koliko na sebe, toliko i na njega.
Baš u tom trenu joj je prišao bliže i u ruku joj tutnuo papirić koji je izvadio iz džepa košulje od svetlo-plavog džinsa.

Moj broj telefona za slučaj da shvatite da je taj vaš momak glup i neozbiljan i poželite da ga zamenite pravim muškarcem -šapnuo je.

Nije ništa rekla, već se, iskoristivši činjenicu da se jedan postariji gospodin pojavio na ulazu, ćutke okrenula gužvajući papirić u rukama. Instinktivno je znala da će je ispratiti pogledom, pa je stoga bacila papirić u obližnju korpu za otpatke i udaljila se žustrim koracima.
No, radoznalost koja ju je mučila ipak ju je naterala da se negde na polovini ulice diskretno okrene i proveri šta je sa ovim neobičnim muškarcem.
Ugledala je njegovu visoku, neosporno privlačnu figuru kako laganim, lenjim korakom odlazi u suprotnom pravcu, dok mu se plava kosa presijavala na suncu.
Leona je nekoliko trenutaka gledala niz ulicu, ne mogavši da se otme utisku da ga je već negde videla.

Pridruži se da bi vidio ostatak.
Uloguj se Pridruži se

Pustinjska idila

Putevi sudbine