Često se susrećemo s nelagodnim situacijama – u prevozu, na šalterima, u prodavnicama. I dok većina takvih trenutaka prođe uz sleganje ramenima i tiho negodovanje, ponekad nas način na koji nam se neko obrati zadrži duže nego što bi trebalo – posebno kada izostane osnovna kultura.
Upravo tako nešto desilo se jednoj djevojci iz Srbije koja je oko 21h ušla u lokalni market da pazari nekoliko stvari. Znajući da je kasno, izvinula se radnici koja je već obrisala pod, međutim umjesto razumijevanja, naišla je na neprikladno ponašanje i nepotrebne komentare. To ju je, kako je otkrila u Redit objavi navelo na razmišljanje da li da prijavi ovakvo ponašanje, ili bi time samo ispala sitničava i osvetoljubiva?
“Počinje da pravi grimase”
– Ulijećem u lokalni mini market oko 9:15 da kupim tri – četiri stavke i palim. Radnica koja je već obrisala pod, kojoj se od starta izvinjavam, počinje da pravi grimase i nestaje ko zna gdje.
Završavam šta imam, da bi ta ista radnica stala pored mene kao nešto da radi i počinje da se dere: “Pitam se da li bi ovaj narod imao šta da jede da mi radimo do 9”. Ja se okrećem da je pitam u čemu je problem, ali na svako moje pitanje ona me kulira i gleda u daljinu kao.
Vidim da u objektu nema nikoga sem mene i druge radnice za kasom. Stajem za kasu i pitam ženu ako je problem da ne dolazim više poslije 9 ako do tad rade. Ona kreće priču u fazonu nije koleginica meni pričala, loš joj je dan što je meni malo čudno jer gospođica nije pokušala da me demantuje kada sam joj se obratila.
Elem, pričam jednoj poznanici cijelu priču, gdje me ona odmah prekida i kreće: ‘Znam o kome pričaš, nije prvi put da se tako nešto dešava, dosta je problematična osoba, dva stara radnika su tražila da mijenjaju lokaciju zbog nje, bliska je sa šeficom, pa joj se može‘ – napisala je ona pa priznala da ju je situacija potpuno izbacila iz takta i da je počela da razmišlja da radnicu prijavi – ne samo zbog sebe, već i zbog drugih zaposlenih koji trpe torturu.
“Problem je sama prodavnica”
U komentarima su uslijedile podijeljene reakcije. Mnogi su istakli da su i sami radili u sličnim uslovima, gdje se zvanično radno vrijeme završava u 22 časa, ali zaposleni redovno ostaju i po pola sata duže – da zatvore kasu, prebrišu podove i pripreme objekat za sljedeći dan, i to bez ikakve nadoknade.
– Tri dana po 20 minuta je jedan sat, 24 dana su dnevnica, dvije godine su cijela plata – poručio je jedan komentator.
“Prijavi”
Ipak, dosta komentara podržalo je ideju prijave – jer, kako navode, “nije normalno da se neko dere na tebe jer ima loš dan”.
Ljubaznost ne mora da bude lažni osmijeh, ali osnovna kultura i normalna komunikacija, smatraju, moraju biti minimum, bez obzira na okolnosti, prenosi Blic.
