Pustolovina

I Jacqueline sjedne na pomoćno sjedalo pokraj nas, prekriži noge, skine cipelu i ponudi nam njenu drvenu potpeticu da o nju kucnemo. Istoga se trenutka kabina počne ljuljati. Bacila sam pogled kroz okno. Oko aviona su se gomilali gusti oblaci, nisam vidjela krila. Cijeli je avion počeo podrhtavati, dok se iz reaktora začuo zvuk nalik prodornoj jadikovci. – U silaznoj smo putanji – reče Jacqueline. – To je trenutak kada Dorian mora biti napet kao puška, ako se to tako može reći. Pogledala sam nehotice prema vratima kabine koja je dijelila turističku klasu od prve što je bila iza samog…

Ovaj sadržaj je samo za članove.
Uloguj se Pridruži se