in

Igra sudbine

– Mogao si nazvati i reći da dolaziš tako kasno – odsutno je rekla Nicole dok je popravljala pokrivač pod kojim se nalazila.

– Nisam imao vremena za telefonske razgovore. Znaš da sam morao ostati dulje na poslu.

Zapravo, nije to znala. Mogla je samo pretpostavljati, s obzirom na to da joj već odavno Josh nije govorio ništa o svojim poslovima. Već je počela gubiti strpljenje zbog njegovih sve češćih izbivanja i iznenadio ju je njegov nestrpljiv ton. Prestala je potezati pokrivače i pogledala ga. Stajao je nasred sobe i tjeskobno stiskao šake ne gledajući u nju.

– Je li sve u redu? – upitala je.

– Da, sve je super – suho je odgovorio, ali je bilo očito da se jedva kontrolirao. Naglim pokretom joj je okrenuo leđa i počeo se razodijevati.

– Josh, reci mi – navaljivala je – osjećam da te nešto muči. Loš dan na poslu?

Bespomoćno je opustio ramena i pognuo glavu.

– Ne mogu više, Nick – tiho je rekao.

Nicole nije voljela nadimak koji joj je dao. Osjećala se kao da se obraćao muškarcu, a ne njoj kad bi je tako nazivao.

Okrenuo se prema njoj i uputio joj tužan pogled.

– Čemu tolika drama, Josh? Što se događa?

– Moramo prekinuti. Ja odlazim. Večeras…

– Molim?! – zatreptala je u nevjerici.

– Odlazim. Dosta mi je – ponovio je, otišao do ormara i izvukao kovčeg.

Bila je više nego zatečena njegovim ponašanjem.

– Imam drugu – rekao je dok mu je glava počivala u ormaru.

S nevjericom je buljila u njegova gola leđa. I to joj je ovako servirao? Dok je vadio odjeću iz njihova ormara koji su zajedno kupili!

– Kako to misliš – pročistila je grlo – imaš drugu?

Josh je duboko udahnuo i pogledao je s nelagodom.

– Nick, ja… imam… drugu… – stisnuo je zube kao da razgovara s djetetom na rubu strpljenja, a zatim nastavio mekšim tonom. – To traje već mjesecima. Volim je – skupio je ruke i nervozno stiskao šake. – Žao mi je – izgledao je poput dječaka koji je čekao zasluženu kaznu. – Čekao sam pravi trenutak da ti to kažem, ali… – ispravio se i raširio ruke – Nick, ona je tako nepredvidiva i zabavna – govorio je kao da je želio opravdati svoj izbor. – S njom imam toliko toga zajedničkog…

– Ti to ozbiljno?! – oštro ga je prekinula u hvalisanju.

– Da.

Prodorno ga je pogledala kao da će tako odgonetnuti šali li se ili ne. I shvatila je da je bio krajnje ozbiljan.

– Tako znači – bila je zaprepaštena. – Ne mogu vjerovati. Kako se usuđuješ? – upitala je promuklim glasom. – Stojiš tu napola odjeven i ležerno mi govoriš da me ostavljaš? Da imaš drugu!? – uhvatila je prvo što joj se našlo pod rukom i bacila prema njemu.

Kad je ugledala njegov iznenađeni izraz, shvatila je da je na njega bacila jastuk. To je bila kap koja je prelila čašu. Brzo se osvrnula oko sebe i kroz zamućen pogled tražila nešto što bi mu nanijelo bol. Bar da osjeti dio onoga što je on upravo učinio njoj. Nažalost, nije čekao, nego je otišao s onim što je uspio spakirati.

Prije nego je nestao doviknuo je:

– Razgovarat ćemo kad se smiriš – zatvorio je vrata ne obazirući se na njene uznemirene povike.

– Ja se trebam smiriti?! Ja!! Kako se usuđuješ? – vikala je gledajući zatvorena vrata.

Skočila je s kreveta i otišla do prozora iako je znala da ga neće moći vidjeti.

Ostala je ondje toliko dugo da je izgubila pojam o vremenu. Tupo je zurila u ulična

svjetla koja bi se zamaglila dok ne bi trepnula i vratila suze duboko u sebe.

Kamo je otišao ovako kasno? Što je mislio gdje će spavati? Istina ju je zapljusnula u lice poput hladne vode.

Otišao je do nje. Nastavak na broju 2

10 ljubavnih knjiga idealnih za obilježavanje Dana zaljubljenih 7

10 ljubavnih knjiga idealnih za obilježavanje Dana zaljubljenih

Njegovo dijete 8

Njegovo dijete