in

Jesenja sonata

Visoko iznad usamljenog oblaka pojavila se tamna točka koja je odudarala od sveprisutnog plavetnila. Činilo se kao da nepokretno lebdi uhvaćena u nevidljivu mrežu jakih zračnih struja. No, bila je to optička varka jer je već sljedeći tren promijenila položaj. Gledano s tla, pomicala se polagano iako je njezina prava brzina prelazila sto kilometara na sat. Našavši se ispod žarke sunčeve zrake, na trenutak je bljesnula, promijenila smjer, strelovito se obrušivši prema planinskom vrhu. Na visini od dvije tisuće metara točka je poprimila jasniji obris. Najprije su se pojavila krila, a potom vretenasto, smeđe tijelo, s malom glavom na kojoj se isticao snažan povijen kljun.
Nekoliko metara prije nego što će dotaći najvišu stijenu Svetog brda, orao je izvio krila i naglo se zaustavio u zraku. Vješto balansirajući nepomično je lebdio potvrđujući tako kraljevske ovlasti nad cijelim prostorom. Umjesto da sleti na bijeli stjenjak i malo se odmori, oštrim zamahom repa krenuo je ponirati prateći okomitu liticu. Doletjevši do udoline počeo je elegantno kružiti, upijajući očima sve u vidokrugu. Velebit je u to doba godine bio tako raskošan. Zeleni, travnati obronci posuti planinskim cvijećem, izbočine kamenjara nalik skulpturama, nisko raslinje klekovine, te nepregledna prostranstva šuma duboko prema kopnu kao da su i u samoj ptici izazvale divljenje.
Najednom orao začuje udaljen zvuk. Njegovu izoštrenom osjetilu sluha ništa nije moglo promaknuti. Promijenivši kružni smjer, ptica se uzdigne i u jednoj sekundi preleti nekoliko stotina metara, našavši se točno iznad glava skupine planinara što su se korak po korak uspinjali prema vrhu. Tek pokoja međusobno izgovorena riječ i otežano disanje govorili su da je riječ o umornim bićima.
Nisu bili njegov plijen, ali znalo se dogoditi da ponekad dobace nešto hrane ili im iz prtljage ispadne neki slasni zalogajčić. Kako god bilo, iz potrebe za preživljavanjem ili jednostavno znatiželje, oglasi se kliktanjem te se munjevito sjuri prema tlu gdje sleti na najbliže drvo. Smjestivši se na najvišoj grani, skriven krošnjom, pomno je vrebao pridošlice kako se približavaju.
— Dečki, jeste li vidjeli? — reče djevojka u sredini skupine koja se probijala vijugavom stazom.

Featured image
Danijela 15

Danijela

Paperjasti oblak 16

Paperjasti oblak