Šta je zajedničko TikToku, promocijama brendova i aplikacijama za upoznavanje? Dopaminska kultura u usponu. Industrija odvlačenja pažnje koja cveta na društvenim medijima i izaziva zavisnost od dopamina o čemu smo već pisali.
Da li smo svi dopaminski zavisnici koji držeći telefon u rukama traže stimulaciju i zadovoljstvo? Uglavnom jesmo, komentarišu stručnjaci. Naročito mlađe generacije koje su prestimulisane kratkim sadržajima na društvenim mrežama.
Šta radi dopamin
Za razliku od drugih hormona sreće, poput serotonina i endorfina, dopamin se oslobađa veoma brzo i što se više stimuliše, izaziva veću zavisnost. Da budemo jasni, to je ista supstanca koja je uključena u mehanizme zavisnosti od droga. I niko nije imun na potragu za zadovoljstvom i na zavisnost od sadržaja koji izazivaju zadovoljstvo.
Dopaminska kultura počiva na temeljima trenutnog zadovoljstva – želji da se zadovoljstvo doživi bez odlaganja. Ovo nije ništa novo; ljudi su oduvek tražili trenutne nagrade. Međutim, ono što je novo jeste neviđeni pristup takvim nagradama koji je stvorio internet.
Uzajamno delovanje novosti i nagrade je još jedan pokretač dopaminske kulture. Naš mozak oslobađa dopamin ne samo kada doživimo zadovoljstvo, već i kada naiđemo na nešto novo. Ovaj odgovor je iz naše evolutivne prošlosti gde novi stimulusi mogu značiti nove mogućnosti ili pretnje, zahtevajući povećanu svest. Danas, stalno osvežavajući fidovi društvenih medija iskorišćavaju ovu tendenciju, predstavljajući novi sadržaj koji nas drži zakačene. Ova dinamika je radikalno način interakcija sa svetom: slušanje albuma postalo je pasivno slušanje zvukova sa TikToka, rukopisna slova su se pretvorila u skraćenice, a odlazak u muzej je sveden na listanje fida.
View this post on Instagram
Dopaminska kultura sa socijalnog i psihološkog stanovišta
Tranzicija ka dopaminskoj kulturi je proces približavanja i prožimanja tehnološkog napretka i psiholoških tendencija. S jedne strane, imamo digitalne platforme dizajnirane da privuku našu pažnju, koristeći algoritme koji nas hrane sadržajem koji je sve senzacionalniji, kontroverzniji i sve više podstiče zavisnost. Sa druge strane, tu je sistem nagrađivanja našeg mozga, vođen dopaminom, koji je programiran da traži zadovoljstvo i izbegava bol.
Platforme društvenih medija, onlajn igre i servisi za strimovanje videa su „kreatori“ dopaminske kulture. Oni koriste našu želju za društvenom povezanošću, zabavom i informacijama, pružajući ih na načine koje naši preci nisu mogli ni da zamislime. Ove usluge su osmišljene da nas drže angažovanim što je duže moguće, u beskrajnoj petlji skrolovanja i gledanja, maksimizirajući svoje prihode od oglašavanja.
Moda se uveliko pridružila – veliki luksuzni brendovi su preusmerili svoj fokus sa dizajniranja odeće na kreiranje vizuelnog sadržaja osmišljenog da izazove trenutni efekat na društvenim mrežama, pokrećući gotovo konstantan ciklus sezonskih i privremenih revija koje se održavaju na fotogeničnim lokacijama. Manje se radi o iskustvu uživo, a više o tome da budu zabeleženi u fidovima. Mnogi potrošači, zapravo, ne doživljavaju događaje iz prve ruke, već samo kroz video klipove i slike koje skroluju na svojim telefonima.
View this post on Instagram
Društvene interakcije i dopaminska kultura
Dopaminska kultura više nije anomalija već operativna realnost. Ipak, ostaje pitanje: da li je zaista moguće da se kupci i brendovi oslobode ove zavisnosti? Postoji blagi porast potražnje za dužim i refleksivnijim sadržajem, ali on uglavnom dolazi od starije, „tradicionalističke“ publike. Mlađe generacije koje su hronično onlajn, umesto toga, nastavljaju da traže sve haotičniji hiperstimulativni sadržaj, kao što je „brainrot“. U krajnjoj liniji, rizik je da brendovi, previše se fokusirajući na proizvodnju trenutnih i snažnih zadovoljstava, mogu izgubiti svaku pravu vezu sa svojom publikom kada dopaminski udar izbledi.
Već vidimo promenu i u načinu na koji se formiraju i održavaju međuljudski odnosi i veze. Tradicionalno udvaranje i duboko ukorenjena prijateljstva zamenjeni su digitalnim vezama koje se formiraju, održavaju, pa čak i raskidaju onlajn. Lakoća pretraživanja za sastanak ili slanja poruka prijatelju unela je praktičnost, ali i površnost u naše veze.
Iako uspon dopaminske kulture predstavlja izazove, to nije silazak u kulturni zaborav. To je poziv na svesnost o tome kako se angažujemo sa tehnologijom i jedni sa drugima. To pruža priliku da razmislimo o tome šta cenimo u našim društvenim interakcijama i kulturnoj potrošnji.
U današnjem svetu koji se brzo menja, važno je ostati povezan na prave načine. Ne radi se samo o digitalnoj detoksikaciji, već o balansu između korišćenja i zloupotrebe tehnologije. Radi se o susretima, deljenju priča i stvaranju uspomena. Pitanje je svesnosti i lične odgovornosti da ne zamenite proživljavanje događaja u trenutku, snimanjem i dokumentovanjem, ili onlajn konzumiranjem tih događaja.
Odabrati lično prisustvo umesto onlajn prisustva zahteva napor i ulaganje. I odgovornost za sopstveno mentalno, emocionalno i fizičko blagostanje.
Pročitajte i ovo: Ko smo i koliko vredimo, ako to ne možemo da prikažemo? (BLOG)
Naslovna fotografija: rawpixel.com
Brankica Milošević