Elena je odrješitim potezom ruke ušutkala Todda. Dovoljno se borila s vlastitim strahom i bez tih jezovitih priča. Uostalom, bilo joj je dosta prepiranja s Toddom. Ovo je bila želja njezina oca, možda njegova posljednja želja, i nitko i ništa neće je odvratiti od njezine odluke. “No priča se i da je upravo taj ratnik omiljen vitez našeg kralja i da još nikad nije izgubio bitku.” Odmah je požalila zbog odrješitog tona te je nešto blaže dodala: “I sam znaš da je on naša jedina šansa. Ne treba nam džentlmen koji poznaje lijepe manire nego ratnik koji zna baratati mačem.”
Todd je ponovno želio protestirati, no Elena ga zaustavi. “Ako itko može spasiti mog oca i dvorac, onda su to ovaj vojnik i njegova vojska.” Strogo si je zabranila i pomisliti na mogućnost da je njezin otac možda već podlegao ozljedi. Učinit će sve kako bi ga spasila. On je bio posljednji član obitelji koji joj je preostao. Elena ponovno pogleda u dolinu. Možda će se sada konačno probuditi iz žalovanja i spoznati da tragičnom smrću njegove ljubljene žene nije umrla cijela obitelj. Ona, njegova kćer, bila je živa i samo je željela da on to konačno shvati. Elena je bila sigurna u jedno: Ako proñe ispit koji je bio pred njom, konačno će vlastoručno iz dvorca izbaciti Grenwicka i njegove ljude.
Naoružana novom hrabrošću, Elena posegne za uzdama svoje sive kobile. “Ako radije želiš ostati ovdje, neću ti zamjeriti.”
Todd uvrijeđeno uspravi ramena. Mala je lady proteklih dana provedenih u bijegu od njega zahtijevala dužno poštovanje. Nije mu dosañivala plakanjem niti se žalila zbog napora.
“Naravno da ću vas pratiti, milady.”
Elena mu se zahvalno osmjehnula, odlučno podbola kobilu te su se zajedno počeli spuštati u ratnički logor.
