Na nebu je tek poneki bijeli oblak prekidao plavetnilo iznad valovitog mora. Samo je vrisak galebova prekidao šum valova, koji su nalijetati na obalu. Lutecia Peacock zatvori oči. Sjedila je na obali mora kao neki kip Leđima se naslonila na stijenu, naposredno iznad vode Upijala je mir i samoću mora i pijeska.
Nekoliko koraka dalje, Frank Tyler iziđe iz vode. Blijeda mu se koža sjala na jutarnjem suncu. Svijetla mu se kosa činila još svjetlijom. Bio ju je pozvao da pliva s njim, ali od prošlog ljeta nije više voljela vodu. Od trenutka kad ju je Russell našao u kućici pored plaže i… Ona odmahne glavom da otjera tu uspomenu Duga, valovita crna kosa zatrese joj se na ramenima Lutecia privuče koljena i sklopi ruke oko traperica. Frank joj priđe. Ona podigne ručnik s pijeska i dobaci mu ga.
– Hvala – nasmije se on šmrcajući, dok je brisao vodu s lica i prsa. – Uh, umoran sam! Zašto nisi išla u vodu sa mnom0
– U hlačama? – zapita ona. Sive oči poput kiše zasjaju od smiješka. – Ako ima morskih pasa u vodi krepali bi od smijeha da me vide. Je li hladna?
– Ledena. – On navuče košulju kratkih rukava i spusti se pokraj nje na pijesak.
– Je li ti lijepo? – zapita je s d ječačkim osmijehom.
– Da – promrmlja ona. – Provela sam divan tjedan. Žao mi je daje pri kraju. Šutke ju je promatrao.
– Sviđa mi se kako otežeš dok govoriš. Vidi se da si iz Gerogije – reče.
– Što time želiš reći? – zapita ga, spremna na obranu.
– Želim reći da mi se sviđa tvoj meki naglasak Jesam li te uvrijedio0 -zapita je brzo.
Ona odmahne glavom.
– Često su mi se rugali u školi. Ne samo zbog naglaska! Čini mi se da ljudi misle kako djevojke sa sela cijele godine hodaju bose i ne znaju čak ni pisati.
On je primi za ruku i stisne je.
Znaš da te nisam htio zadirkivati. Osim toga – doda sa smiješkom – imanje tvoje obitelji jedno je od najvećih u državi. A ti si previše obrazovana da bi netko mogao pomisliti da si iz prašume, draga!
