U današnjem članku, osvrnućemo se na život i karijeru jedne od najvećih glumica našeg vremena, Oliveru Marković.

Njeno ime zauzima posebno mesto u istoriji srpske kinematografije i pozorišta, a njen umetnički trag ostavio je neizbrisiv utisak na sve generacije. Osim što je bila sinonim za izvanredno talentovanu glumicu, Olivera je bila i žena sa snažnim karakterom, čija je životna priča obeležena velikim ljubavima i tragedijama.

  • Olivera Marković, rođena 3. maja 1925. godine u Beogradu, uskoro bi proslavila svoj 100. rođendan, da nije preminula. Njena karijera bila je impresivna i bogata, a njen doprinos srpskoj pozorišnoj i filmskoj umetnosti je neprocenjiv. Već u mladosti, imala je neobičnu strast prema pozorištu. Sa samo devet godina, osnovala je svoju vlastitu pozorišnu trupu, u kojoj je bila i glumica i rediteljka. Ovaj početak bio je samo uvod u ono što je postala – umetnica bez premca. Njen rad na pozornici bio je ne samo uspešan, već je i postavio temelje za buduće generacije umetnika.

Olivera je ostala upamćena po nezaboravnim ulogama, među kojima se izdvaja njena izvedba u “Mački na usijanom limenom krovu”, koja je postavila nove standarde u glumačkom stvaralaštvu. U ovoj predstavi, često su je poredili sa Elizabet Tejlor, što je samo dodatno potvrđivao njenu neviđenu snagu na sceni. Njen glas i izražajnost nisu se ograničavali samo na glumu; Olivera je imala i značajnu muzičku karijeru, a njeni ruski romansi i šlageri bili su obožavani i van granica zemlje. Pored toga, njena uloga u filmskim i televizijskim projektima poput serija “Balkan ekspres”, “Bolji život”, i “Otvorena vrata” učinila ju je popularnom širom bivše Jugoslavije.

Olivera je bila žena sa izuzetnim šarmom i harizmom. Iako je bila velika umetnica, nikada nije gubila kontakt sa zemljom. Oduvek je bila skromna i nenametljiva, ali njena emotivna dubina i sposobnost da kroz glumu prenese najčistije emocije činili su je posebnom. Njena lica, koja je uvek nosila sa osmehom, bila su bogata snažnim karakterom, a njene uloge su doticale duše mnogih.

Ljubavni život Olivere Marković bio je ujedno i drama i romansa. Njena prva ljubav bila je Rade Marković, takođe glumac, koji je postao njen partner i muž. Sudbina ih je spojila u 1944. godini, u Beogradu, za vreme rata. Njihov susret, koji je bio sudbinski, desio se na audiciji na Kolarčevom univerzitetu. Obojica su u to vreme učestvovala u stvaranju umetničkog okruženja i planirali su zajedno da grade pozorište.

  • Tragičan trenutak njihove priče dogodio se 1944. godine, kada je tokom savezničkog bombardovanja Beograda, dok su se oni pripremali za probu, Rade Marković je jedini preživeo napad, jer se Olivera nije pojavila na zakazanom sastanku. Tog dana, svi umetnici koji su došli na probu poginuli su. Olivera je preživela, a Rade je postao jedan od najvažnijih ljudi u njenom životu, iako je njihov brak trajao samo do 1962. godine.

Iako su njihova ljubav i brak okončani, Olivera nije ostala bez ljubavi. Godine 1964. venčala se sa Dušanom Bulajićem, kolegom i takođe priznatim umetnikom, i ostali su zajedno do njegove smrti 1995. godine. Iako je njihov brak bio više od tri decenije dug, veliki deo javnosti nije bio svestan njihovog odnosa jer Dušan nije voleo da se eksponira. Tokom tog perioda, Olivera je nastavila da se bavi pozorištem i filmom, a njeno ime ostalo je sinonim za umetnost i posvećenost.

Olivera Marković nije bila samo ikona umetnosti, već i žena sa ogromnim životnim iskustvom i snagom koja je ostavila dubok trag na sceni i u srcima svih koji su je poznavali. Bez nje, srpska pozorišna scena ne bi bila ista, a njeno nasleđe i dalje živi kroz njene uloge, pesme i ljubav prema umetnosti.