Vedrana Rudan (75) boluje od agresivnog raka žučnih kanalića, te je zbog toga željela eutanaziju koja košta 17.000 evra, u Cirihu, u Švajcarskoj.
Naime, u pitanju je rijedak primarni tumor jetre koji se teško dijagnostifikuje i teško ga je otkriti čak i uz pomoć specijalizovanih testova.
Kako bolest napreduje tako je i liječenje otežano, a žene simptome mogu pomiješati sa onim koji se javljaju u PMS.
Gostujući u emisiji Aleksandra Stankovića na HRT “Nedeljom u 2”, poznata hrvatska književnica otkrila je da “ne želi da umire na rate”. Priznala je da želi eutanaziju koja košta 17.000 evra, ali je zbog detaljne i duge procedure koju ona zahtjeva, odustala.
– Ne želim umirati na rate. Želim eutanaziju. Suprug i ja smo godinama štedjeli za nju. Košta 17.000 evra. Zvala sam, počeli smo se dopisivati, rekla sam djeci i mužu. Poslala sam im rezultate, primili su me, prošla sam, platila sam članarinu. Onda su tražili još, još rezultata, kako je vrijeme prolazilo, shvatila sam… Rekli su mi da 85 posto ljudi odustane, tamo te intervjuiraju… Ja shvatila sam da ću tamo morati provesti neko vrijeme i da će neki član tamošnjeg veća reći da mi se možda može pomoći u međuvremenu sam oslabila i odustala – rekla je ona u emisiji.
“Pojaviti se na njegovom pragu, nije ispravno”
Radi se o bolnici u kojoj postoje utvrđeni postupci koji se moraju slijediti kako bi se dobila Minellijeva (osnivača bolnice) pomoć u osiguravanju brze smrti s dozom od 15 mg smrtonosnog lijeka. Samo se pojaviti na njegovom pragu nije ispravan način, piše Guardian.
Prvo, morate postati član Dignitasa; svako se može pridružiti ako plati godišnju članarinu od 47 dolara. Kada ste spremni umrijeti, kako navodi Gardijan treba poslati kopije svoje medicinske dokumentacije, pismo u kojem se objašnjava zašto su stvari postale nepodnošljive i 1.860 funti.
Dosijei se šalju nekom od ljekara povezanih s Dignitasom, koji na osnovu istorije bolesti razmatra hoće li biti spreman da napiše recept za smrtonosnu dozu. Ako je saglasan, tada se daje “zeleno svjetlo” članu, te se može obratiti osoblju u sjedištu Dignitasa koje će dogovoriti termin i dati savjet o hotelima.
Pošto pacijent stigne u Cirih, osoba mora platiti 740 evra za dva sastanka sa ljekarom (za provjeru njihove dokumentacije i prepisivanje lijekova) i dodatnih 2.217 evra za plaćanje dvoje članova osoblja Dignitasa koji će organizovati i svjedočiti smrti. Oni koji ne mogu priuštiti naknade mogu da plate manje, navodi Guardian.
Čin dobrovoljnog ispijanja lijeka, pomiješanog sa 60 ml vode, i kasniju smrt snima osoblje iz Dignitasa, koji ostaju kako bi se obračunali s policijom i pogrebnicima u satima koji slijede.
U mjesecima koji su prethodili smrti, Minelli i njegove kolege pitali su želi li pojedinac zaista da umre i postavljali su druge alternative okončanju života.
– Prilično je jednostavno. Sve dok smo u mogućnosti pomoći im u smjeru života, pomažemo im u smjeru života. Kada to ne uspije, mi smo im spremni pomoći u drugom smjeru – rekao je on.
Velika većina ljudi koji posećuju Dignitas su smrtno bolesni ili oni s neizliječivom, progresivnom bolešću. Zatim postoje oni ljudi koji su jednostavno umorni od života.
Kako životni vijek raste i medicinska sofisticiranost raste, ljudi su sve više zabrinuti hoće li biti “osuđeni na zadržavanje”, kaže Minelli, “primorani su da završe svoj život u ustanovi.
Naši članovi kažu: s našim ljubimcima, kada su stari i u bolovima, mi im pomažemo. Zašto nemam pravo da idem veterinaru? Zašto nemam takvu priliku? Često to čujemo.”
Njegova odluka da osnuje Dignitas, ostavljajući iza sebe karijeru advokata za ljudska prava, ima svoje korijene u sjećanju iz djetinjstva kada je svjedočio svojoj baki koja je bila na samrti i koja je uzalud molila svog ljekara da joj pomogne da okonča stvari. Iskustvo je nadahnulo privrženost konceptu dobre smrti.
Ljudi koji putuju u Švajcarsku kako bi umrli s Dignitasom savjetuju se da dolaze sa porodicom i prijateljima koji ostaju sa njima dok piju smrtonosnu dozu; jedna osoba je sa sobom dovela 12 prijatelja. Osoblje Dignitasa rado daje savjete o dobrim restoranima za posljednji obrok, obližnjim bioskopima i izletima u planine, za prethodne dane, ali primjetili su da članovi obično žele samo da nastave sa umiranjem, piše Telegraf.
